Mentalno zdravlje djece sve više dolazi u fokus stručnjaka i javnosti, a roditeljima je više nego ikad dostupno mnogo materijala koji služe kao pomoć u roditeljstvu.
Roditeljstvo se značajno promijenilo u zadnjih nekoliko desetljeća, ako uzmete u obzir činjenicu da se i društvo globalno mijenja. Odgoj nekad i danas ima sve više jasnih razlika, a to najbolje mogu posvjedočiti roditelji koji svakodnevno nastoje pronaći odgovore kako odgojiti mentalno snažno dijete, ali opet s druge strane sretno i samopouzdano dijete.
Kako odgojiti sretno dijete?
Mentalno snažno dijete ne mora nužno živjeti u sretnim i savršenim okolnostima. Razvoj njegovih emocionalnih vještina je preduslov za mentalnu snagu. Iz perspektive roditeljstva, najbolji mentalni trening za djecu sastoji se od umjerene discipline i beskrajne ljubavi.
Postoje razni stilovi roditeljstva u kojima se često nešto od toga zapostavlja ili previše naglašava, a pravo je umijeće pronaći dobar balans. Iz perspektive stručnjaka, mentalno snažna djeca imaju dobro razvijene socijalne i emocionalne kompetencije.
Djeca koja svakodnevno razvijaju radne navike i jasnu komunikaciju s roditeljima, osjećaju se sretnima, njihovo samopoštovanje i samopouzdanje je visoko, kao i povjerenje u roditelje.
Najveći problem kod roditelja je što ne mogu preživjeti kratkoročnu emocionalnu patnju svoje djece, odnosno što nastoje umjesto djece riješiti sve njihove probleme tako da im omoguće odrastanje bez ikakvih prepreka.
Na primjer, ako dijete dobije lošu ocjenu u školi jer nije učilo niti ozbiljno shvatilo svoj zadatak, nije zadaća roditelja umjesto djeteta prolaziti stres, rješavati testove ili pristajati na kojekakve oblike ponašanja kojima će dijete proći razred, upisati željenu školu ili fakultet i nastaviti dalje “bez muke”. Nažalost, to se sve češće događa jer je teže preživjeti prigovaranja iz okoline nego znati kako odgojiti uspješno dijete.
Jasno je da je roditeljska zadaća zaštititi svoje dijete, ali nema čovjeka koji barem jednom tokom svog života nije doživio neki mentalni slom koji ga, na kraju krajeva, uči razvijanju novih psiholoških resursa za neke teže situacije.
Svrha negativnih emocija u životu djece
Mnogi su počeli izbjegavati disforiju – osjećaje ljutnje, tuge i tjeskobe kao nešto što direktno vodi u depresiju ili neke druge mentalne probleme. Međutim, ove emocije imaju svoju pravu svrhu, a to je da nas napune potrebnom energijom za djelovanje i mijenjanje sebe i svijeta. U tome je problem i današnjih roditelja koji očajnički žele svoju djecu zaštititi od ovakvih i sličnih negativnih emocija, misleći kako će im time osigurati sretan i bezbrižan život.
Negativne emocije ne trebamo doživljavati na dnevnoj bazi, no one nas ponekad mogu razviti do te mjere da neke životne probleme rješavamo vrlo jednostavno. Nošenje s negativnim emocijama je također važno, kao i doživljavanje pozitivnih emocija.
Ako roditelji svoju djecu previše štite od negativnih emocija, znači da takva djeca nikad neće razviti potreban repertoar misli i akcija koje će ih odbraniti kada se jednom nađu u negativnom raspoloženju i osjete bespomoćnost.
Mentalni poremećaji, nažalost, češće nastaju iz onog suprotnog stajališta koje je danas sve popularnije, a to je da djeca ne moraju ništa i da se umjesto njih sve treba i može. Prvo suočavanje s problemom vodi u dalekosežne posljedice koje se projiciraju većinom u odrasloj dobi.
Djeca koja ne krenu na vrijeme razvijati radne navike i koja ne osjećaju nikakvu ulogu odgovornosti u svojoj primarnoj zajednici (porodici), ali i sekundarnoj (školi), brzo padaju u beznađe, pasivnost i bespomoćnost, što je povezano s razvojem depresije.
S druge strane, postoje i oni koji na nasilne načine traže pažnju, pa tako agresivnim i neprijateljskim stavom prema drugima zauzimaju dominantnu ulogu. Ovo nikako ne znači da su roditelji krivi za to, nego da je njihova uloga u ranom razvoju djece itekako važna kako bi se dijete samo naučilo suočavati s problemima i funkcionisati u svojoj zajednici.
Teško je, a i pomalo nezahvalno, drugima govoriti kako odgojiti djecu, posebno zato što se zapravo i svako od nas oblikovao s tačno onim vještinama s kojima može “preživjeti” u vlastitoj porodici. S vremenom, porodični odnosi postaju sve zahtjevniji, a razne životne okolnosti ih ponekad pogoršaju ili pak poboljšaju.
Na kraju krajeva, volimo svoju porodicu i smatramo da je to jedna od najvećih vrijednosti u životu, koliko god ponekad bilo teško. Opet se sve svede na onu najvažniju kvalitetu – strpljenje.
/preuzeto i prilagođeno sa portala krenizdravo/